"LJUBAV JE POBIJEDILA" EDIN OSTAJE NAČELNIK - HILJADU RIJEČI U KRATKOJ REČENICI

Čekajući rezultate u izbornom štabu "PETLJE" ili ti "GRAĐANSKE UNIJE" počeo sam tražiti fotografiju kojom ću proglasiti pobjedu na referendumu, onih koji kažu NE. Logično je bilo postaviti fotografiju načelnika Delića kako ubacuje svoj listić i napisati nešto kao "Građani su rekli NE opozivu" ili nešto slično.

Listajući fotografije, jednostavno kao Fenix iz pepela, tako je jasno zasjala fotografija Azire Porović Delić, zagrljene sa svojim životnim saputnikom, a našim načelnikom Edinom Edom Delićem.

U trenutku su mi pred oči došle hiljade i hiljade slika što snimljenih, što ne, zagrljenih građana općine Lukavac sa svojim Edom, sa svojim načelnikom.
Kroz ciklus koji smo prolazili kroz sve mjesne zajednice, vidio sam toliko sretnih, ozarenih lica, što djece, što starijih, ali i puno ranije kada i kud god da smo išli, zračila je nekakva jednostavna ljepota i dobrota. Sretna i nasmijana lica su ga okruživala gdje god da se pojavi. Nerijetko, i u teškim trenucima, kada je dolazio na neki novonastali belaj, građani su ga dočekivali sa osmjehom na licu, kao spasitelja.

U razgovorima sa njim, često sam i sam sugerisao, ne širimo mržnju, pokušajmo iz ovoga izaći što korektniji. Sjećam se našeg prvog susreta, kada me pitao zašto o njemu pišem samo lijepo, možda nekad i preuveličano, ali samo pozitivno; odgovorio sam mu: "Kada pišem o nekome lijepo, on se dobro osjeća, tako se i ja uz njega osjećam bolje. Govoreći loše o drugome, mene neće učiniti boljim čovjekom, takođe i vi isto, rekao sam mu, radite što bolje možete, ali na mržnju ne odgovarajte više no što morate, to vas neće učiniti boljim."

Nakon završnog skupa, bio sam siguran da ostaje načelnik, jer sam u očima ljudi vidio sreću, iz njih je zračila neka posebna ljubav prema tom čovjeku. Samo sam prozborio, ovaj narod ga voli, ovaj grad i ova sela te vole Edine Deliću.

Azira, često beskrajno iscrpljena, gledala ga je svojim sjetnim, posebnim pogledom žene koja vjeruje, koja zna i umije da ga svojom ljubavlju obavije i svakog dana ponovo i ponovo podigne u nove radne pobjede.

Dok ON kada je ugleda zablista, punim sjajem zaljubljenog čovjeka koji iskreno voli, čovjeka koji zna da cijeni ono što je za svakog od nas najsvetije, svoju voljenu i svoju porodicu.

I tako kroz kampanju, pokušali smo širiti ljubav, a ne mržnu, radost, a ne tugu i ništa mi drugo preostalo nije nego da kažem

LJUBAV JE POBIJEDILA

misleći pri tome "a ne mržnja" koju je širila druga strana, pokušavajući nas ubjediti kako neko ko radi 16 sati na dan, radi u svom interesu, a ne našem. Kako se neko odrekao rahatluka univerzitetskog profesora, koji je vodio aktivan, ali nekako ipak samozatajan i miran život, uzevši u ruke barjak i krenuvši u bitku koja nema granica moralnog. Kako neko ko se cijelim bićem bori za nas, sve to radi za vlastiti interes. Narod je to vidio i jasno prepoznao. Zbog mržnje koju su širili, izdali su ih i najodaniji i zaokružili veliko NE za ČOVJEKA, veliko ne za LJUBAV koju smo širili zajedno s njim.

I ovih postreferendumskih dana, ne likuje u slavi, ne širi negativne note prema svima, možda malo prema najzaslužnijima, mada ima puno pravo na to. Spreman je sarađivati, osjeti se to da je spreman i praštati, samo kako bi općina Lukavac i njeni stanovnici krenuli naprijed.

Elem, veliki si insan Edine Deliću

Jer DJECA koga zavole, mjesto mu je u svim ljudskim srcima.

 Admir Memić

LTK-INFO.COM