INTERVJU S PJESNIKOM ADMIROM DŽIBRIĆEM

LTK - INFO: Na samom početku razgovora recite nam nešto o sebi?

Admir Džibrić: Romano- pisac, novelist, kolumnista, putopisac, esejista, pjesnik: za djecu i odrasle, duhovne poezije, priča za djecu i odrasle. Rođen sam u Tuzli 07.02.1972. godine. Nastanjen u Bikodžama, opština Lukavac. Po struci i školskom obrazovanju hemijski- tehničar. Socijalni status: nezaposlen.

LTK – INFO: Otkuda ljubav prema književnosti i kako je to sve počelo?

Admir Džibrić :Priča počinje iz tinejdžerskih dana kada sam čitajući knjige u školskom obrazovanju zavolio i pisanu riječ, a s time i poeziju. No, ulaskom žene u muški svijet započinju i moje prve zabilješke koje nažalost u većini nisu sačuvane.
No, tek aktivno se uključujem 2013. godine kad izlazi i moja prva zbirka” Svijet Sanjalica”. 2015. godine izdajem i svoju drugu zbirku ” U njihanju svijesti”, a treća „ Reci, sine“ 2016. godine.

LTK – INFO:Možete li reći vaš pogled na ovaj svijet i šta je u stvari poezija?

Admir Džibrić :Poezija je oblik širenja kulture u društvu, ustvari preispitivanje i način sugerisanja jedinke, odraz i rezultat refleksije kontinuiranih misli uprtih u neadekvatno ili obrnuto okruženje. Ukratko, neprevaziđeno iskonsko davanje u datom momentu, prikaz životne energije kao mjerila ljudskog dostignuća. Putovanje i poniranje u svijet bez granica.
Ko je ustvari pjesnik? Šta je bit poruke u pjesmi i kako podvući paralelu između ta dva svijeta, svijeta pjesnika i stvarnosti?
Pjesnik je ustvari čovjek koji proljeva krv na papiru gradeći jedno neuništivo božanstvo, svoj svijet, svijet sna, podsvijesti i realnosti. On aludira na okolinu, apostrofira i putuje predvorjem nevjerovatnosti i svemogućnosti čiji krajnji cilj, plodovi kreativne mašte vršljaju i osvrt su po bezvremenom prostoru. On svojim iskrenim i pozitivnim česticama dobrote daje jasan signal ljudima kakav svijet on vidi, želi promijeniti sve ono loše i koliko je moguće.

LTK – INFO:Motivacija i inspiracija za knjigu?

 Admir Džibrić :Motivacija je zaista čudna i neprikosnovena stvar. Sam autor kroz razne periode doživljava sve ono što želi i budi u sebi nove izazove. Ona svakim danom postepeno sve više raste i to je ono što ga i održava u životu, takoreći njegova slamka spasa. Dok inspiracija je kao što sam već rekao, rađa se iz okruženja, iz misli koje apsorbuje mozak u datom momentu i prenosi – pušta da hurlja njegova tinta po papiru.

LTK – INFO:Šta pjesniku znače i donose priznanja?

Admir Džibrić :Pjesnicima priznanja dolaze kao dar na njihov dugogodišnji rad i dostignuća i gode svima. Jedna vrste su i motivacije za korak naprijed, dobar stimulans za nastavak.
No, koliko god bitan faktor igralo kod svakoga i zvučalo pomalo i suludo što ću ovo reći, manji značaj pridajem kritičarima, jer zadnjih godina nedostaje baš onih pravih koji bi znali ocijenili kvalitet. Mišljenja sam vrijeme je najbolji pokazatelj vrijednosti autorovog pisanja. Veća mi je prigoda kad mogu čitaocima priuštiti taj osjećaj zadovoljstva prilikom čitanja onog što napišem.

LTK – INFO:Izdali ste tri zbirke poezije, pa nam recite nešto o naslovima kao i ostalo?
Admir Džibrić: Da, moja prva zbirka”Svijet Sanjalica” je inače sastavljena iz tri dijela: ljubavnog( zabilješki na događaje iz prošlosti), refleksiono- misaonog (osvrt autora i bunt na brutalnu sadašnjost) i rodoljubivog.Izašla je u javnost ( na nagovor FB prijatelja) u decembru 2013 godine. “Svijet Sanjalica” je inače i prva pjesma koja je izašla u javnosti u zborniku” Citati r.s” iz Subotice.
Druga zbirka” U njihanju svijesti” je sastavljena iz isto prethodnih dijelova sačinjenih u prvoj zbirci gdje autor pokazuje i zrelost u poeziji, nesebično diriguje i putuje kroz taj svijet, stihovima iskazuje bunt i upozorava na sadašnjost vremena. Izašla je u martu 2015. godine.
Treća zbirka“ Reci, sine“ je manje više odraz rodoljublja autora gdje svojim pisanjem dočarava svoju sliku o Bosni i Hercegovini, gdje naglašena je i ona lijepa kontura, ali i negativne strane koje je okružuju. Pored toga, specifična je i zbog upotrebe autohtonih riječi – turcizama i ostalih stranih riječi koje naš narod ovdje koristi. Izašla je 2016. godine.

LTK – INFO:Promociju Vaših zbirki ste radili po Bosni i Hercegovini, ali i po susjednim državama?
Admir Džibrić :Da, promocije su uglavnom rađene u većim centrima kao što su Sarajevo, Zenica, Lukavac, Tešanj itd. Na poziv organizatora rađene su i u drugim zemljama, uglavnom sa prostora bivše ex – Jugoslavije. Napomenut ću Maribor u Sloveniji, Rijeka u Hrvatskoj, Beograd, Vršac, Subotica u Srbiji. Zbog pogoršanog zdrastvenog stanja u zadnje vrijeme sam  malo ih bacio po strani. Učesnik sam mnogobrojnih književnih festivala po Hrvatskoj, Srbiji, Austriji, Bosni i Hercegovini. Dobitnik brojnih diploma i zahvalnica od kojih bi izdvojio specijalnu nagradu žirija na festivalu” Mesopotamija 2014”, te treće mjesto za prostore ex – Jugoslavije,na istoimenom festivalu 2013. godine. Od diploma bih spomenuo do sada najdražu od Udruženja Balkanskih Umjetnika” iz Subotice za učešće u zborniku namijenjenom za pomoć oboljeloj od raka u Srbiji.
LTK – INFO:Daljnji planovi?

Hm, za sada je izdavanje zbirke poezije odrasle, te za djecu kao i novele i romana koji su već pripremljeni i čekaju finansijsku potporu.
LTK – INFO:Način finansiranja sadašnjih i budućih projekata? Prodaja?

Admir Džibrić :Na upit  o načinu finansiranja sadašnjih mojih projekata moram ovom prilikom da se dotaknem i politike. Kultura u BIH, kao i u regionu je na vrlo niskom nivou. Ponekad se zapitam je li zaista i potrebna u ovom svijetu nekulture i nemorala i predugačka je tema. No, vratimo se finansiranju. Sami problemi autora koji se susreću prilikom izdavanja i štampanja su samo odraz vremena gdje kultura je na vrlo niskom stupnju, odbačena od države i njenih institucija. Moj slučaj u sveobuhvatnom sadržaju ne razlikuje se od većine onih koji pišu, nije naišao na razumijevanje institucija. Prepušten sam sebi, uspio sam svojom voljom i entuzijazmom, te svojim skromnim sredstvima objaviti,, znači samofinansiranjem. Država nema baš sluha za kulturu, ali to nije više i tako neka tajna, to je samo odraz okoline u kojoj živimo.
Što se tiče toga, problematika većine od samofinansiranja prilikom izdavanja knjige je gdje autor se sreće i sa problemom prodaje, te skupe poštarine iz naše zemlje prema zemljama Zapada. Napomenut ću da je poštarina u BIH ubjedljivo najskuplja na Balkanu (duplo veća od Hrvatske ili tri puta veća od Srbije), te i s tim smanjuje mogućnost autoru većeg plasiranja knjiga na tržište, a samim tim i finansiranja u budućim projektima. Sve svoje knjige isključivo prodajem lično preko poštanskih usluga, a ne preko knjižara koje bi ionako još povećale cijenu knjige i time smanjile daljnju prodaju. Na ovaj način pokušavam i zaljubljenicima pisane riječi smanjiti troškove i lakše da dođu do knjiga, te smatram idealnim rješenjem u ovim teškim vremenima. Najviše vršim preko fejsbuka i uglavnom moje zbirke su postigle dobar eho kod čitalaca. Prodane su u 25 države, na tri kontinenta, po Evropi i Americi gdje je uglavnom i najviše dijaspore sa Balkana.

LTK – INFO:Književnost u BiH i u regionu?

Admir Džibrić :Kad smo kod književnosti u BIH i u regionu od pjesnika najviše sam cijenio Admira Mahića – Admirala (čast mi je i zadovoljstvo bilo poznavati ga i družiti se s njim), te od drugih Tina Ujevića. Naravno, poslije nemilih događaja devedesetih, u ovom periodu dolazi i smjena generacija, dolaze mlađi koji svojim koracima nastavljaju širenje kulture u društvu. Jedina mana je nebriga države i držanje na niskoj razini pa je i budućnost upitna. No, nadam se svijetlih trenutaka će i za nas biti.

LTK - INFO:Da jednu izdvojite pjesmu za posjetioce web portala?

Admir Džibrić :Za posjetioce portala izdvojit ću jednu pjesmu meni mnogo dragu:
O SMRTI

Zašto vam ne pišem o smrti?
Zemlja je hladna, i gola, i bosa, i smrdi.
I nije žedna, natopljena je tuđom krvi.
Društvo je loše dole: zmije i crvi
i na hiljade i opakih nemira vrvi.
Čak bi i cvijet s ovog dunjaluka strgli.
A ljudi, živi ljudi
Jedan dan spominju one što su umrli,
sutra ih zaboravu puste:
Ko je taj? Ma nije ni zadnji, ni prvi!
I ko je lud onda dole da hrli?
A možda i ona ne bi da trpi,
ne prima svakog ko se s životom drpi.
Il' su i šejtani postali krhki,
il nebesima lažu kako su škrti?
Je li vam sad jasnije zašto ne pišem o smrti?
Kad svijet se cijeli oko mene vrti
i kad godine nisu bliske toj ruti.
Kakvog bi ćara imali od nas mrtvih?
Život mi tek počinje. Meni se dole ne žuri.

 (2014)

LTK - INFO:Da li biblioteke u BiH su otkupljivale Vaše zbirke?

Admir Džibrić :Biblioteke u BIH nisu otkupljivale moje zbirke obrazlažući da nemaju novaca, što ne znači da u budućnosti neće. Bar tako se nadam.

LTK – INFO:Vaša poruka pratiocima portala?

Admir Džibrić: Od duševnog mira u tijelu ne postoji veće zadovoljstvo na svijetu.

LTK - INFO:Hvala Vam na odvojenom vremenu i sve najbolje u budućem radu?

Admir Džibrić :Hvala i vama na izdvojenom vremenu i prostoru, te što ćete s ovim člankom učestvovati u daljnjem širenju i afirmaciji mog imena.

Razgovarao: LTK – INFO - A. Memić