Karte su se izmiješale i sve se privodi kraju u FBiH: Vidi se da je sve propalo samo što vlast to ne želi da zna; Kada će umjesto ‘stezanja kaiša’ doći stezanje ruku lopovima i oduzimanje njihovog novca i imovine?!

Skrivenih dubioza ima, ali one se ‘kadli –tadli’ otkriju. Grčki scenarij je poznat. Posljedice i dalje traju. Pouka za druge zemlje je bila u smislu pravca u kom treba ići. Primjer Bosne i Hercegovine nije tipičan ili standardan. Nametnute reforme u spisku želja iz reformske ‘Agende’ očito su zapele u šljamperaju i ljenosti vlasti.

Vlast je naslijedila ljenost i šljamperaj iz nekih vremena koja sežu tamo daleko kada su se na ovim prostorima smjenjivale tada najveće svjetske imperije. Nasljedstvo koje smo prenijeli u dvije Jugoslavije (kraljevinu i socijalističku) je samo obogatilo iskustveni dio koji je se prenio  na novostvorene države ‘ex Jugoslavije’. Vlasti u državama: Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Kosovu i Bosni i Hercegovini, su svaka na svoj način rješavale svoje probleme. Ono što izdvaja vlast Bosne i Hercegovine je u specifiku  koji se zove ‘dvije države pod jednim krovom’. Asimetrična organizacija vlasti i visok nivo decentralizacije Federacije Bosne i Hercegovine je obilježje modela koji i poslije 20 godina ne daje željene rezultate.Stvarana je iluzija promjene koje će uslijediti prije ovih ili onih izbora.Realna očekivanja vlasti u Bosni i Hercegovini su iskazan u želji vladajućih struktura da posao nastave po starom. Otpor takvom pristupu više dolazi iz Republike Srpske nego iz  Federacije Bosne i Hercegovine. Ono što bi moglo imati posljedice za vlast je pitanje krovnih institucija države u funkcijama  Predsjedništva i Vijeće ministara. Sve u svemu vlast ne zabrinjava da se ekonomske.

‘Vodeći ekonomisti’  koji savjetuju  Vladu Federacije BiH tvrde da je sve propalo, a da je spas u ‘stezanju kaiša’.  I bez eksperata, vladinih i nevladinih, vidi se da je sve  propalo samo što vlast to ne želi da zna. Oni u Republici Srpsloj ne priznaju revizorske izvještaje u javnom sektoru, dok sve propasti u bankarskom sektoru prepisuju ‘višoj sili’ bez konačnog obračuna gdje je novac iscurio. U Federaciji Bosne i Hercegovine imaju  11 vlada, jednu federalnu i deset kantonalnih. Svaka od ovih vlasti ima svoju priču. Ona Federalna je davno propala ali i dalje ostaje, kao i ranija,  jer se dobro umrežila u interesima  raznih  interesnih skupina  tako da je teško razaznati ‘čija je u čijoj’.

Kantonalne vlasti su posebna priča.

Rotirajuča vlast iz Unsko – Sanskog kantona  se trudi da sve bude interesantnije, sa teško predvidivim  scenarijem, koja će predati vlast onima nakon narednih izbora.Ostale vlasti ima ili nema. Kako je Mostar postao ‘slučaj’ ispade da je i ta vlast slučajna  ili nepredvidiva. Najstabilnije su kantonalne vlasti iz dva najveća kantona , po stanovništvu ,  tuzlanski  i sarajevski. Svaka od ove dvije kantonalne vlasti je na svoj način je osobena, ali izdržava na krilima  dvije partnerske stranke čiji su lideri u ‘medijskom ratu’.  I dok se lideri svađaju vlast u ova dva kantona odlično funkcioniše. Karte su se izmiješale i sve se privodi kraju. Očito po njima uspješno. Narod se i onako plaho ne pita.  Narod voli  svoju vlast bez obzira što radnici i borci protestuju i što se na svakom koraku ista predstavlja u otvaranju od  pločnika, semafora, okretaljki, restorana, privatnih univerziteta i fakulteta. One druge kantonalne vlasti su svaka na svoj način specifične. Od Zeničko-  dobojskog, Srednjobosanskog  do  Posavskog i  kantona sa sjedištima u Goraždu i Livnu. Sve u svemu mnogo vlasti, ali i mnogo  i propasti. Očito da strmogavo propadama tako da nam i tzv. grčki scenarij  predstavlja  samo alibi;  ‘da su i drugi  loši’ .

Očito lošijih nema. Poslužimo se statistikom…

Za javni sektor su meritorni podaci međunarodnih rejting agencija koje prate sposobnost zemalja da servisiraju svoje dugove. Podaci iod 13.09.2017. godine  pokazuju da stanje u regiji nije ružičasto. Ovdje se izdvajaju dvije grupe zemalja. Jedna je ona koja ukazuje da li se zemlja nalazi u grupi onih koji nose epitet ‘investiciskog smeća’ i grupi onih koji to nisu. U grupi onih prvih je R Hrvatska, R Srbija. Društvo im čini i Albanija, Crna Gora. Na dnu je Grčka sa najgorim kreditnim rejtingom.  Dvije rejting kuće su svrstale Bosnu i Hercegovinu u grupu neinvesticijskih (špekulativnih).  Moody’ s  Investors Service  je BiH označila sa B-3 stabilnim rejtingom. Iza toga rejtinga odmah dolazi C rejting, u kome je Grčka. Ostale zemlje su na višoj poziciji: Albanija B-1 stabilni; Crna Gora  B1 negativni; Srbija Ba3 stabilna i Hrvatska, najbolja među najgorim, sa Baa2 stabilnim. Od bivših republika ex Jugoslavije jedino je Slovenija u investicijskoj grupi sa rejtingom Baa1 stabilan. U toj grupi su i Bugarska sa Baa2 stabilnim; Mađarska sa Baa3 stabilni; Rumunija sa Baa stabilnim…

Rejting u javnom sektoru daje približno sliku u  poslovnom sektoru.

Pouke iz dubioza Agrokora ukazuju na jednu pojavu koja bi trebala biti poučna za Bosnu i Hercegovinu. Takozvane strukturalne promjene  koje se propisuju u  ‘Agendi’ za BiH liče na pilule ili tablete za lakšu upalu disajnih organa ili kunjavicu. Očito da sve naše ekonomije, bivše države ex Jugoslavije,  su obolile  od znatno veće bolesti. Anestetici koji se koriste u produkovanju nacionalizma i fašiznma sa velikodržavnim pretenzijama su davno pročitani od naroda. Pročitana je i priča o lažnim referendumima u Bosni i Hercegovini i mogućem ratnom sukobu. Ustvari došli su računi na naplatu. Sa istim scenarijem će se morati susresti svi, kao u susjednim državama Srbiji i Hrvatskoj, tako i u specijalnim odnosima i vezama u Bosni i Hercegovini. Svi bosanski ‘agrokori’ će se morati revidirati. Rudnici uglja su na prvom mjestu. Slijede željeznice. Nakon toga su elektroprivrede. Dolaze na red i telekomi. Namjenska industrija je na sceni i veoma interesantna za nadležne sudsko-tužilačke organe. Velike poreske prevare koje se mjere  stotitama  miliona KM ili milijardama javnog novca moraju doći na red.

Na kraju da umjestio ‘stezanja kaiša’ mora doći i stezanje ruku za lopove i oduzimanje njihovog novca i imovine. Narod te dubioze ne moće platiti većim porezima i kreditima jer je ‘go ko lipić’. Očito da će se morati pristupiti radikalnijim mjerama oduzimanja nelegalno stečene imovine. Sve dubioze imaju svoj izvor. Očito da se mora naći način da se iste ‘pokrpe’. Nadati je se da ovaj puta neće biti na štetu  naroda.  Vlast treba da ponudi nove politike. Trebaju nam novi zakoni i efikasna i poštena vlast. U protivnost  Grčka propast će biti dječija igra u odnosu na bijedu , bezperspektivnost i strah.  Dubiozama se mora stati na kraj. Mora se jedan puta podvući crta. Na potezu je i narod i vlast.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove portala TIP.ba.

(TIP/Autor: prof. Izudin Kešetović/Foto: Ilustracija)

LTK INFO