RADNIČKI NEPOTIZAM U BANOVIĆIMA - Spiskovi primljenih za posao znali su se i prije konkursa?!

Prije dvije godine zbog neregularnosti na konkursima u banovićkom rudniku teško je povrijeđen tehnički direktor rudnika. Istražitelji su na to zaboravili, ali mi nismo, jer ni tada, a ni sada, nadležne pravosudne institucije nisu dale pravi odgovor. Na ozbiljne istrage se čeka i zato uzrok nezadovoljstva u Banovićima redovno ostaje zataškan, a posljedice se nižu i prenose na cijeli TK. Menadžment rudnika odbacuje optužbe da je za upošljavanje ključno nošenje stranačke zastave, ali samo za jednu frakciju SDA, onu koja je opterećena kriminalom. Takva naloži i da pretuku onog ko s njima nije i o nepotizmu progovori, zaprijeti ostatku pa narod puca, ali bukvalno. Neopravdani pucanj u Banovićima za opravdan jed potlaćenih, objavio je magazin ‘Mreža’ Federalne televizije.

Februara 2015. godine ispred direkcije RMU Banovići teško je povrijeđen Ibrahim Lapandić, tehnički direktor rudnika, nakon što su zabilježene brojne neregularnosti na konkursu za prijem rudara. Njega je tada kamenicama napao Nazif Kaikčija, koji je, kako kaže, jedino tako mogao reagovati protiv nepravde, stranačkog zapošljavanja i nepotizma.

“Smatram da mi imamo pravo da radimo u tim državnim firmama, ne samo babini sinovi. Svima njima, čim dijete završi školu, njega čeka posao u rudniku”, kaže Kaikčija.

Niko ne pravda napade, ali se niko ni njihovim uzrocima nije bavio. Niti borcima koji su vapili za poslom. Nije ga ovdje mogao dobiti ni Enes Brkić – jer nije bio kreditno sposoban. U kakvoj je to sponi sa upošljavanjem u rudniku – reći će sam: “Ako imaš pare, bit ćeš zaposlen. Ljudi dižu kredite pa zapošljavaju svoju djecu. Evo zaposlio je ovaj u sebe bratića, sestrića. Brajče Mujkić. On je iz Mrdića, on je predsjednik MZ-a”.

Tada su bez problema posao dobili Senad Čergić, bratić direktora rudnika Munevera Čergića, i nekoliko njegovih bliskih rođaka. Primljeni su na rad i Edin i Izeta Softić, sin i supruga Muharema Softića, rukovodioca Pravne službe. Posao je dat i Fahrudinu Ikanoviću, bratu Nevada Ikanovića, izvršnog direktora za proizvodnju u EPBiH. Zaposlena je i Senada Mustajbašić, sestra Azre Kahrimanović, pravnice u rudniku i zastupnice SDA u Skupštini TK-a. Također i Merima Hasanović, vijećnica u Općinskom vijeću Banovići. Po istom receptu, stranačkim i rodbinskim vezama, zaposleno je 230 rudara na posljednjem konkursu, tvrde demobilisani borci, koji se više od deset godina bezuspješno pokušavaju izboriti za svoj komad hljeba.

Nedžad Balkić je među njima: “Ja sam više od deset puta konkurisao, više nisam ni brojao. Bolje je da ne brojim. Čovjek gubi snagu. Gubi živce. Lično dostojanstvo nikada neću izgubiti. Poručujem svim nezaposlenim da se obrate institucijama, da ima ljudi koji su spremni da se suprotstave ovoj korupciji i kriminalu. A jedini uslov je biti član lokalne SDA. Pogubna je činjenica što demobilisani borci ARBiH stare na birou, sustižu ih njihova djeca”.

Demobilisani borac Azmir Beširević priča: “Ako jedan čovjek na ovome spisku bude imao više bodova od 20 godina biroa, da je proveo tri godine u ratu, da je porodičan čovjek, da njegovo dijete treba da krene u srednju školu. Ako ima jedan takav, ja ću se povući iz ovoga. Moji školski drugovi, njihova djeca konkurisala na taj konkurs i prošli, ali oni su Čergić”.

Za sva pomenuta imena u ovoj priči direktor rudnika Munever Čergić negira da su mimo zakona primljeni i odbacuje sve optužbe: “Sve je u skladu sa zakonom, uredno raspisano, uredno komisija završila svoj posao. Psiholog završio svoj posao. Rang lista završena. Hiljadu i 500 prijava. A prima se 230. Normalno je da će ostati hiljadu i 300 koji neće biti primljeni. I normalno da ima nezadovoljnih. Ili prijavi se 170 elektromehaničara, a mi primamo sedam. 163 će se naravno žaliti”.

Beširević je konkurisao na poziciju elektromehaničara. Posao nije mogao dobiti, kaže, jer nije imao adekvatno prezime: “Koga zapošljavaju? Ovdje je otprilike svaki peti iz Borovca, rodnog mjesta Munevera Čergića. Znači, samo onaj koje u familiji, ko se orodio sa tih četiri-pet porodica”.

Demobilisani borac Nedžad Balkić tvrdi da Komisija za prijem uopće nije našla za shodno da boduje ni boračku populaciju, ni vremenski period koji se proveo u oružanim snagama: “Ja sam samohrabni roditelj. Imate demobilisane borce čiji su članovi porodice bolesni, koji nemaju nikakvih sredstava za život. Tužilaštvo nije našlo za dokaz da jedan predsjednik MZ Grivice Ibrahim Mujkić, unazad nekoliko konkursa, prima članove svoje porodice. Na zadnjem konkursu u februaru 2017. godine primio je svoga sina”.

Direktor Čergić negira da je imao presudan utjecaj u stvaranju spiska primljenih, za koji se znalo čak i prije obavljene procedure. Nije to znao, tvrdi, ni njegov stranački šef Mirsad Kukić. Odgovornost prebacuje na Komisiju za prijem koju je on formirao.

Poput Nazifa Kaikčije, i Samir Delić je, nakon objave rezultata konkursa na kojem nije primljen na posao, krenuo u obračun sa menadžmentom rudnika. Pored Ramskog jezera pokušao je ubiti Almira Delića, pomoćnika direktora banovićkog rudnika. U tome ga je spriječio Sead Karahodžić, koji je ranjen.

“Nanio mu povrede u predjelu lijevog koljena, desne strane vrata i desne ruke. Radilo se o lakšim tjelesnim povredama. Nakon toga je lišen slobode. Istraga u ovom predmetu se nastavlja, tužilac koji radi na ovom predmetu će i dalje nastaviti da saslušava svjedoke, prikupljati određenu materjalnu dokumentaciju, kako se utvrdile sve okolnosti koje su dovele do ovog krivičnog djela,uključujući same motive”, kazao je Admir Arnautović, portparol Tužilaštva TK-a.

Samir Delić je u pritvoru. Njegov otac Emin svjedoči da je višegodišnja trpnja uzela danak. Delić je tog dana dobio još jednu odbijenicu za posao u rudniku.

Optužuje Almira Delića da je u mjesnoj zajednici Pribitkovići sačinjavao spiskove i odlučivao ko će biti primljen u rudnik, bez obzira na konkursnu proceduru. Isto se, kaže, radi i u mjestima Hrvati, Omazići, Pribitkovići, Seona, Lozina: “Ko je primljen, on mora mlatiti zastavom. Ja nisam ničiji rob da mu ja mlatim zastavom. Niti sam čijom mlatio”.

Mirza Kovačević je mahao zastavom i dobio posao u rudniku. Na društevnim mrežama je otkrio način na koji je zaposlen u rudniku: “Budući rudari, pojedinici su nam se smijali kad smo zastave nosali, al’ zato se mi sad smijemo”.

U Pribitkovićima smo uspjeli pronaći Almira Delića, pomoćnika direktora banovićkog rudnika. Prvo je pristao na razgovor, pa potom odustao. Kategorički tvrdi da nema utjecaja na zapošljavanje u rudniku, te da se nije miješao u rad Komisije za prijem. Ali, zbog istrage koja je u toku nije mogao govoriti u kameru o detaljima incidenta. Pa ni o sopstvenom spisku za zapošljavanje. I dok većinski sindikat, koji je blizak menadžmentu, na sva usta hvali politiku zapošljavanja, manjinski sindikat, pak, optužuje da su stranačko-rodbinski kriteriji za menadžment jedino važni. Najprije sindikat koji sluša direktore.

“Ako vi primite 232 čovjeka, postoji uvijek neko da nije primljen i da je nezadovoljan”, kaže Safer Mušanović, predsjednik Samostalnog sindikata rudara u FBiH i nastavlja: “Bilo je blizu 2000 molbi. Komisija je radila tri mjeseca i sigurno je da i komisija može pogriješiti”.

Vahid Đerzić, iz manjinskoh sindikata RMU Banovići, odgovorno tvrdi da predsjednici ogranaka SDA i mjesne zajednice prave spiskove kod zapošljavanja: “Tom prilikom prednost imaju oni koji su bučniji, koji više mašu, koji prate i danju i noću svoje komšije i zapisuju kakve su im aktivnosti u toku izboru, kuda se kreću, kod koga. Ako se druže sa onima ko nije podoban njima, taj nema šanse da bude zaposlen”.

Podobni su u skupštinskim klupama. Tako su Jasmina Lugavić, zastupnica u Skupštini Tuzlanskog kantona, i Minela Dostović, kćerka Rasima Dostovića, zastupnika u Skupštini TK-a dobile posao u direkciji banovićkog rudnika. No, oni o tome i posljednjim dešavanjima u rudniku nisu željeli govoriti.

Mreža ima spisak na kojem se nalazi 31 osoba koji su isključivo, kako tvrde svjedoci, a bilježe istražioci, zahvaljući lokalnoj SDA i rodbinskim vezama sa Kukićem i Čergićem, te njihovim najbližim saradnicima, dobili posao u rudniku. Tužilaštvo TK-a već je formiralo predmet koji se odnosi na stranačko i rodbinsko zapošljavanje, ali i na sumnjive tendere u banovićkom rudniku.

“Inspektori FUP-a su kontinuirano na terenu. Izuzeta je određena dokumentacija koja se vezuje i za zapošljavanje i za određene poslovne odnose unutar RMU Banovići. Do sada u dijelu istrage odnosno predistražnih radnji koje su provedene FUP je dostavio jedan izvještaj o poduzetim mjerama i radnjama”, navodi Arnautović.

Posebno sporan je tender sa kalesijskom firmom “Polo”, koja je glavni snabdjevač nafte za rudnik. Vrijednost ugovora je veća od 30 miliona maraka, dok je vlasnik firme blizak Kukiću i Čergiću.

“Ako trošimo 13 miliona litara nafte, normalno da je višemilionski ugovor. U skladu sa zakonom raspisan je tender, okvirni sporazum na tri godine. Evo, bit će ponovo raspisan u julu”, kaže Čergić.

Pod lupom istražitelja su ugovori banovićkog rudnika sa firmom “Pozder”, čiji je vlasnik Ibrahim Pozderović, zvani Bećo, koji je Kukićev pratilac. Samo u jednoj godini njegova firma dobije više od pola miliona maraka za prijevoz zemlje u krugu rudnika.

Čergić kaže da je visina tih ugovora onolika ‘koliko im je potrebno’.

Arnautović ističe da je izuzeta obimna materijalna dokumentacija koja se odnosi na javne nabavke i na zaključivanje ugovora sa firmom Pozder: “Ta dokumentacija se analizira. Radi se o obimnijoj dokumenatciji, radi se o ugovornom odnosu koji je trajao godinu dana. Utvrđuje se imali ili nema osnova sumnje da je prilikom zaključenja ugovora o javnim nabavkama bilo nekih nezakonitosti”.

Na katastrofalno stanje u rudniku, posebno na kopovima, više puta su ukazivali bivši načelnik Banovića Bego Birparić i predstavnici manjinskog sindikata.

Birparić je ranije upozoravao na male rezerve uglja i teške uslove rada u PK Turija i Grivice.

“Ukoliko se ovako nastavi, bojim se da će nas zadesiti sudbina rudnika u Varešu”, smatra Đerzić.

Konačnu ocjenu u cijeloj priči dat će pravosuđe, koje vodi temeljite istrage i analizira sporne višemilionske tendere. Ono što zabrinjava jeste da sporne konkurse prate ozbiljni incidenti koji bi, ukoliko pravosuđe ne da adekvatan odgovor, mogli postati pravilo. Nezadovoljnim aplikantima kao sredstvo borbe za pravdu, a menadžmentu sigurnosna prijetnja, objavio je magazin ‘Mreža’ Federalne televizije.

Izvor:tip.ba/foto:rtv slon

LTK INFO