MOJA ROĐENDANSKA ŽELJA - Sulejman Brkić
-Čovjek kada piše iskreno iz srca ima daleko veću mogućnost da ostvari otvoren kontakt sa mogućim čitateljem. Ja ću uvijek pokušavati da pišem tako, bez skrivenih namjera. Šta su moje želje, šta je to što me motiviše da se budim, da se borim i da radim ovo što radim. Prije svega moj dug prema prema svemu onome što mi je Bog poklonio, a poklonio mi je više nego što sam želio i očekivao.
-Taj dug je i obaveza da se kroz rad za zajednicu, za mlade, pokuša bar djelimično vratiti. Želio bih da vratimo vedrinu, iskren osmijeh mladim ljudima. Da se bude spokojni, bez straha od novog dana, veseli kao što su se budili pripadnici moje generacije u njihovim godinama. Da se ne boje da li će, ako zasnuju porodicu, moći svojoj djeci pružiti nivo obrazovanja koji svojim kapacitetom zaslužuju, odrastanje u normalnim uslovima, materijalni status koji omogućava uslove za ono što zovemo odrastanje u zdravoj porodici.
- U ovoj državi imamo sve pretpostavke za to, sve sem nesreće koja nas je zadesila – malog, gotovo nikakvog kapaciteta u ljudima koji nas vode i kreiraju politike i ciljeve. Njihov „cilj“ je jasan podići svoj materijalni status na viši nivo ne birajući sredstva. Zašto ovo nisam definisao izrazom „ da se obogate“ zato što će oni ,bez obzira koliko novca imali, biti bijeda u punom značenju te riječi. Njima su novac i moć trenutne štake za kretanje putem koji se zove put života. Bude se u strahu od budućnosti, od moguće promjene, zato što svaka promjena koja će voditi ka nečemu normalnijem i moralnijem, briše te „ljušture od ljudi“. Svoj strah prenose drugima i vladaju samo strahom kao oružjem. Niko ih neće po dobru pominjati, ni po tome koliko su „ mladih švalerki“ imali ucjenjujući ih poslom ili korom hjeba ili od njih otetim novcem, kakve su aute vozili, ili koliko su svojim „silnim“ derištima, za koje je sastav proste rečenice ogroman intelektualni napor koji ih košta godišnje glavobolje, ostavili novca da ga troše kroz razuzdane zabave.
- Zato pozivam i mlade i starije, a posebno mlade, da ustanu, da se probude, da se bore, da se priključe strankama ljevice i izbore bolju stvarnost 2018. Godine. Ja u njih vjerujem, vjerujem da su u svakom pogledu bolji od svih nas. Zašto ih pozivam u stranke ljevice, iako sam član SDP- ne zovem ih samo u SDP, zato što stranke ljevice ne prepadaju građane BiH jedni drugima, ne opstaju na strahu od „onih tamo drugih i drugačijih“, propagiraju optimizam i pozitivnost a ne strah, zato što su sve bolje od ovih trenutno, zato što nude princip jednake šanse, i još milion razloga.......
-Završiti ću jednom molbom Bogu, ma kako bogohulno zvučala, : Molim te da pošaljelješ neizlječivu „političku“ bolest na sve one koji uništavaju mladost Bosne i Hercegovine i listom ih pokosiš. Pošto bolest, ma kakva bila, ponekad ne bira i pokosi i neke koji joj se nađu na putu, ja nudim sebe da ne dočekam sljedeći rođendan. Mala bi to bila žrtva, gotovo minorna, naspram rezultata koji bi se dobio. Svima, koji su mi čestitali rođendan, i koji se bar djelomično slažu sa mojom rođendanskom željom, ja se od srca zahvaljujem. Živjeli, do promjene.
Vaš Sulejman Brkić
LTK - INFO (Građani kažu)
