Nečastivi na Univerzitetu u Tuzli: Akademska zajednica se pretvara u brlog istomišljenika
Gotovo odmah nakon što je zasjela u rektorsku fotelju Univerziteta u Tuzli, dr. sc. Zumreta Kušljugić, redovni profesor, jasno je stavila na znanje i akademskoj i široj javnosti da je široko razapela jedra u koja nesumice duva banovićki vjetar. A i kako bi drugačije kada se u vrijeme previranja na Univerzitetu u Tuzli u dobro obaviještenim krugovima znalo ko će biti novi rektor. Svi su tipovali na Kušljugić, a jedino i racionalno obrazloženje je bilo – to će biti izbor Mirsada Kukića. Čovjek ima problema sa srcem i već duže vremena je njen pacijent.
Brlog istomišljenika
I tako se dogodilo. Kukić nije mogao bolje zahvaliti svojoj doktorici, a ona je odmah na startu pokazala gard. Početkom aprila, a to su prvi dani njenog rektorovanja, na ruke dekana dostavila je Obavijest o javnom medijskom nastupu uposlenika Univerziteta u Tuzli. Već prva rečenica ne ostavlja nikakvu dilemu o namjerama: “Ovim putem Vas obavještavamo da prilikom svakog kontakta sa medijima, javnog medijskog nastupa…. neophodno je obavijestiti i dobiti saglasnost dekana matičnog fakulteta/akademije (boldirala rektorica, a mi to poštujemo), kako bi na najbolji mogući način iznijeli informacije koje odražavaju ili prezentiraju zvanične stavove Univerziteta u Tuzli“.
Prosto da čovjek ne povjeruje – akademska zajednica se pretvara u brlog istomišljenika i na ovaj način pokušavaju se disciplinirati nastavnici koji misle svojom glavom i često istupaju u medijima. U neku ruku riječ je o klasičnom ograničavanju elementarnog ljudskog prava, a da ne govorimo o pravu bilo kojeg člana akademske zajednice da slobodno i javno iznosi stavove o bilo kojem društvenom problemu, a posebno problemu akademske zajednice kojoj pripada. Takva ograničenja, neko je u to trebao uputiti rektoricu, samo mogu biti predmetom zakonskih odredbi, jer tako je u čitavom demokratskom svijetu, a ne nekakve obavijesti.
Nema sumnje ko je autor ovog sramnog “papira”, jer u njegovom donjem lijevom uglu nalazi se potpis prof. dr. Enesa Osmančevića u ulozi voditelja Medijskog centra Univerziteta u Tuzli. Opa bato, šta je sad to?! Probajte navratiti u Rektorat Univerziteta i raspitati se za Medijski centar. Uglavnom sliježu ramenima, nemaju pojma o čemu je riječ, a kad im objasnite ko u njegovo ime nastupa, onda će vas uputiti na čovjeka čiji se potpis nalazi u donjem lijevom uglu obavijesti koja se, najblaže rečeno, može pripisati Čaušeskuovom poimanju ljudskih prava i sloboda. Na njegovu, ali i na dušu rektorice, jer se na tom sramnom “papiru” nalazi i njen potpis, ide i jezička rogobatnost koja govori o “iznošenju informacija”, kao da je riječ o komadu namještaja. Ovaj donedavno česti gost televizijskih debata o medijskim i drugim slobodama udžbenički je podučio dekane šta se sve podrazumijeva pod medijima, ali nije objasnio šta se podrazumijeva pod “svakim kontaktom sa medijima”. Valjda da bi se preporučio novoj univerzitetskoj garnituri, voditelj Medija centra smislio je idiotski način za ukoljenčavanje slobode mišljenja na Univerzitetu. Po njemu, “medijski nastupi moraju odražavati stavove svih uposlenika (istakao S. A.) koji će kroz naučno-nastavna/umjetničko-nastavna vijeća fakulteta/akademije prezentirati svoj uspješni 40-godišnji rad fakulteta/akademije Univerziteta u Tuzli koji iza sebe imaju brojne uspješne stručnjake priznate u zemlji i inostranstvu”.
Saradnja s poltronima
Još je samo nedostajala uputa kako će se doći do stava koji će precizno, po Kim Il Sungovom receptu, “odražavati stavove svih uposlenika”. Nije li voditelj Medijskog centra na Univerzitetu u Tuzli mislio kopirati laktaškog Kim Mile Sunga, pa o svakom pitanju bitnom za Univerzitet raspisati referendum koji će dati odgovor, ali nikad neće “odražavati stavove svih uposlenih”. To je bilo moguće kod Enver Hodže, Čaušeskua i u drugim totalitarnim sistemima.
Nesumnjivo je da na Univerzitetu u Tuzli postoje “uspješni stručnjaci priznati u zemlji i svijetu”, ali i za njih je predviđeno ukoljenčavanje u ime monolitne misli na tuzlanskoj akademskoj zajednici. A neko je davno primijetio – tamo gdje svi misle isto, niko ne misli ništa!
U suštini, ne zna se šta je gore: to što nova rektorica, u saradnji sa poltronima oličenim u ličnosti voditelja Medija centra pokušava disciplinovati tuzlansku akademsku zajednicu ili to što članovi te iste zajednice šute i čekaju da neko drugi podigne glas i zaštiti njihovo pravo na mišljenje.
LTK - INFO (Izvor/Foto:TIP/ Oslobođenje/Autor: Sinan Alić)
