Zašto građani u BiH šute: Sve se svelo na Facebook komentare
-Za razliku od Srbije, građani naše zemlje kao da su se pomirili sa stanjem u zemlji. Svakodnevno možemo čuti pritužbe na račun rada vlasti i nadležnih, priču o lošem standanrdu života- no ništa se ne čini da se stanje promijeni. Zašto izostaje građanski aktivizam?
- Dvadestak godina nakon rata, mnogi objekti u Mostaru i danas podsjećaju na strahote kroz koje je grad prošao. Novca za obnovu nema. Grad se ne može zadužiti jer je već pet godina bez Gradskog vijeća, velikih investicija i novih radnih mjesta. No protesti su izostali, kao i javno nezadovoljstvo stanjem u kojem se Mostar nalazi.
-"Mislim da će u Mostaru teško doći do protesta, takav je mentalitet, ovde".
-"Sve se svelo na Facebook komentare, te grupe neke. Pokušaćemo ovo, ono, ali na tome ostane".
-"Mostar je previše prepatio, svi se boje novog rata i zato šute", mišljenja su građani Mostara s kojim smo razgovarali.
-Mostar nije usamljen primjer. Slike sa ulica Beograda, u danima nakon proglašenja izborne pobjede Aleksandra Vućića nezamislive su danas u BiH. Jedine prosvjede zbog izbora organizirala je Inicijativa za bolji Stolac zbog sankcija njihovom kandidatu za načelnika, no i to je kratko trajalo.
-Profesor i aktivista Asim Mujkić navodi, za razliku od Srbije, BiH ima 30-godišnu proizvodnju, tri odvojena društva i najmanje tri Vučića, što se najbolje pokazalo za vrijeme februarskih protesta 2014.godine.
-"Čim su počeli protesti, nacionalističke elite u ovoj zemlji, svaka na svoj način optužila je demontratore da su baš upereni protiv njihovog naroda, da je to izdaja nacionalnih interesa. Svaki minimum aktivizma tako se i danas posmatra u BiH, utoliko je teže", kaže Mujkić.
-Tzv. februarski protesti danas su svedeni uglavnom na paljenje imovine institucija vlasti, dok se malo ko želi sjećati nezadovoljstva radnika koje je tih dana kulminiralo.
-Protesti, se ipak tu i tamo dešavaju, nezadovoljnih boraca i radnika, uglavnom mimo krovnih organizacija čija se uloga svela na prozivke aktuelne vlasti. A vlasti svjesne nemoći, radnike pokolebaju obećanjima i pivom kako je bilo u Željeznicama RS, nakon čega uslijedi otrežnjenje, u ovom slučaju kroz disciplinske postupke protiv štrajkača . Treba li reći da su građani na sve navedno, ostali nijemi
-"I nije to jedini slučaj. Moramo da tražimo razlog u sijanju straha, a to rade političari koji bi trebali da razumiju razloge koje ljude tjeraju da izađu na ulice, a ne da ih proglašavaju izdajnicima", kaže Dražana Lepir iz NVO Oštra nula Banja Luka.
Profesor Asim Mujkić dodaje:
-"Druga stvar, isto toliko značajna, ovo je siromašna zemlja. I tzv. srednji stalež teško se odluči javno izreći svoj stav iz straha od gubitka posla, jer država je najbolji poslodavac, uredno plaća. Tako da tu postoji jedna vrsta i ekonomske ucijenjenosti".
-No stvari se ipak počinju mijenjati. Dokaz za to su spontana okupljanja primjerice u Sarajevu nakon pogibije studentica Edite Malkoč i Selme Agić, slučaja Memić ili pak protesnog skupa u Banjaluci zbog nezakonite gradnje. Zahtijevi koji bi trebali suštinski promijeniti stanje, do daljnjeg ostaju na čekanju.
Lukavac INFO - Izvor/foto:N1.ba
