ZLATAN BEGIĆ - DONOSE SE ZAKONI KOJI OMOGUĆUJU PLJAČKU

-U najnovijem Mostu RSE razgovaralo se o povezanosti politike i
kriminala u Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili Zlatan Begić,
docent Pravnog fakulteta u Tuzli, i Srđan Šušnica, politički
analitičar iz Banjaluke.

-Bilo je riječi o tome zašto sudske istrage koje se vode protiv
funkcionera, pa i onih najviših, ne utiču na njihovu političku
karijeru, zbog čega se sudski procesi protiv funkcionera
uglavnom završavaju oslobađujućim presudama, kako političari
koriste pravosudni sistem za međusobne obračune, zašto je
Milorad Dodik nedodirljiv i pored mnogobrojnih afera u koje je
upleten, kako se uništava država donošenjem zakona koji su u
sukobu sa ustavom, da li politički lideri u Bosni i Hercegovini
namjerno izazivaju krize da bi pokrili vlastiti kriminal, kako su za
vrijeme rata vlade u Sarajevu i na Palama prisvajale društvenu
imovinu dok su radnici ginuli u rovovina, da li su političari
najbogatiji ljudi u Bosni i Hercegovioni, kao i o tome zašto narod
stalno glasa za jedne te iste političare iako za njih priča da su
kriminalci.

-Omer Karabeg: Gotovo da nema istaknutijeg političara u Bosni i
Hercegovini protiv koga nije bila pokrenuta sudska istraga ili čije
se ime nije dovodilo u vezu sa nekom kriminalnom aferom. To,
međutim, nimalo ne utiče na njihove političke karijere. Kako je to
moguće?

-Zlatan Begić: Poražavajuće je kada vidite da se vode istrage
protiv ljudi iz najznačajnihih institucija ove zemlje i iz vrhova
političkih partija – i to ne bilo kojih – već iz vladajućih partija. A još
je više poražavajuće to što se te istrage obično ne završe, a i ako i
dođe do sudskog procesa, on se okonča oslobađajućom
presudom. Sva nedjela, sve manipulacije koje možemo da vidimo
golim okom, sve se to zaodjeva u ruho nacionalnog interesa. Da
budem iskren do kraja, riječ je o organizovanim kriminalnim
skupinama.

-Čvrsto stojim iza ovih riječi, jer političke partije u BiH djeluju po
istim matricama i na osnovu istih principa kao organizovane
kriminalne skupine. Ako neki funkcioner i dođe na udar
pravosuđa, redovno se dešava da ili nestanu dokazi ili se nađe
neki drugi razlog da se proces obustavi, a da niko iz pravosuđa
zbog toga ne odgovara. U Bosni i Hercegovini se političke elite
održavaju na vlasti masovnim krađama na izborima.

-Naime, u ovoj zemlji na izbore izađe 1,6 –1,7 miliona ljudi, od toga
bude 300.000 do 400.000 nevažećih glasačkih listića. Onda svi, pa
i međunarodna zajednica, kažu da su izbori bili demokratski. Tako
kod nas na vlasti opstaju političke partije za koje odgovorno
tvrdim da liče na organizovane kriminalne skupine koje imaju
svoju logiku funkcionisanja, svoje članstvo, svoje ciljeve, čak i
svoje vlastite institucije.

-Srđan Šušnica: Naše institucije i državni aparat nisu u službi
građana. Potpuno su privatizovani od strane oligarhija koje su
okupljene oko političkih lidera. Političari ovdje igraju svojevrstan
ping-pong sa pravosuđem. Kad je Mladen Ivanić bio premijer, na
optuženičku klupu stavio je Dodika, a Dodik je, kada je postao
premijer, stavio Ivanića. To samo potvrdjuje da policijski i
pravosudni aparat uopšte ne služi svrsi kojoj je namijenjen. On ne
radi u interesu države, društva i građana. On služi za kontrolu
političkih protivnika i za kontrolu onih koji mogu da ugroze
najmoćnije igrače. Naš policijski i pravosudni aparat je
korumpiran. Zbog toga je vrlo lako podići optužnicu, kao što je isto
tako lako odbaciti optužnicu i donijeti oslobađajuću presudu. A
kada te jednom optuže, pa oslobode, više te ne mogu optužiti za
istu stvar. To je ta njihova igra.

-Zlatan Begić: Kolega Šušnica je govorio o tome kako vladajuće
elite koriste pravosuđe u međusobnim obračunima, ali sada se
dešava i sve više će se dešavati da političari koriste te institucije
protiv građana montirajući im procese preko svojih ljudi u
policijskim organima i tužilaštvima. U posljednjih desetak dana
imali smo prilike da vidimo pravu stranačku vojnu vježbu na
primjeru Univerziteta u Tuzli. Rektor, koji nije pristao da uradi ono
što je vlast od njega tražila, bio je izložen prijetnjama i ucjenama.
Čitava mašinerija vlasti digla se protiv šačice ljudi koji pokušavaju
da spasu ono malo akademske autonomije što je ostalo u Bosni i
Hercegovini.

-Na drugim univerzitetima u BiH odavno više nema nikavog otpora.
Ostalo je još malo slobode na Univerzitetu u Tuzli. Grupa ljudi na
tom univerzitetu odupire se policijskim, pravosudnim i partijskim
strukturama. Treba znati da je u Bosni i Hercegovini izbor rektora
potpuno pod dominacijom i uticajem politike. Ako kojim slučajem
vlast izgubi kontrolu nad rektorom, što se desilo kod nas u Tuzli,
oni ne prezaju čak ni od toga da kantonalna skupština bira vršioca
dužnosti rektora.

-Sve to govori o dubokoj krizi sistema. Institucije su se prvo
koristile za obračune između političara, a kada su ti političari
postali braća po onome što rade, te institucije se sada okreću
protiv slobodnomislećih građana koji za njih predstavljaju
opasnost.

Šef svih šefova

-Omer Karabeg: Krajem 2015. godine mnogo prašine diglo se oko
Dodikove vile na Dedinju, vođena je istraga o tome kako je on
kupio tu vilu. Međutim, od toga izgleda nema ništa.

-Srđan Šušnica: To nije bio samo slučaj sa tom vilom, bio je slučaj
i sa kupovinom zgrade vlade, kao i sa malverzacijama oko
kupovine zgrade Telekoma. Od tih afera, pa do vile na Dedinju,
postoje na desetine ne samo indicija već i dokaza o aferama koje
prate Dodika i njegovo porodično i tajkunsko okruženje. Riječ je o
namještanju tendera za javne nabavke i javne radove, o izgradnji
autoputa Banjaluka – Gradiška, čije su pojedine dionice najskuplje
u Evropi, i da dalje ne nabrajam.

-U slučaju Dodika nema političke volje da se il boss di tutti bossi,
šef svih šefova u Republici Srpskoj, privede pravdi. Niko ne može
reći da nema dokaza. Dokazi su na sve strane, prelivaju se, pršte.
Niko ne može reći da nema svjedoka, ima ih na stotine. Nije u
pitanju ni nesposobnost policijskog i pravosudnog aparata, već
politički uticaj na pravosudne i policijske institucije. Sa druge
strane, Dodik je u zadnjih deset godina uspio da spoji dvije klike u
Republici Srpskoj – ratnozločinačku iz Bosanske krajine i svoju
kliku poratnih privatizacijskih i tenderskih tajkuna – i da tako
obezbijedi širu podršku kriminalnog i polukriminalnog miljea za
ono što radi.

-U slučaju tužioca Gorana Salihovića vidjeli smo očigledan
korupcionaški uticaj, međutim nevjerovatno je sa kakvom se
samopouzdanošću taj čovjek brani u medijima. Odakle mu samo
obraz i hrabrost da tako govori. Posljednjih pet godina Dodik se i
geopolitički sve više pozicionira vezivanjem za Rusiju i njene
tajkune, kao i za ruske geopolitičke interese. On je sebe
predstavio kao eksponenta ruske politike na Balkanu, kao jednog
od najtvrđih i najučinkovitijih eksponenata. U takvoj situaciji
pravosudnim institucijama nije lako da priđu Dodiku. Mislite da će
on da ih dočeka raširenih ruku ako oni pokušaju da ga uhapse?
Nema šanse.

Dok god si na vlasti – nećeš u zatvor

-Omer Karabeg: Sada imamo najnoviji slučaj ljudi iz vrha SDA koji
su uhapšeni i optuženi da su uz novčanu nadoknadu
obezbjeđivali zapošljavanja u javnim preduzećima. Mislite li da će
se taj slučaj istjerati do kraja?

-Zlatan Begić: U vrijeme dok se diže optužnica protiv tih ljudi jedan
od njih, koji je vladar života i smrti u Tuzlanskom kantonu,
potpuno istu stvar radi na Univerzitetu u Tuzli. Sve to govori o
surovosti tog aparata koji misli da je nedodirljiv. U Bosni i
Hercegovini imamo dvije vrste ljudi. Na jednoj strani su oni koji bi
da rade i žive po zakonu – to su u pravilu obični građani – a na
drugoj su nosioci političke moći koji bi da rade mimo zakona, a
često i po zakonima koji su protivni ustavu.

-Pogledajte samo šta se u posljednje dvije-tri godine dešava na
području Federacije Bosne i Hercegovine. Takozvane
državotvorne stranke, koje na sav glas pričaju da se bore za
državu BiH, rastakaju pravni sistem ove zemlje i narušavaju
ustavni poredak donošenjem zakona koji su u isključivom
interesu tajkuna. U 21. vijeku država se ne uništava puškom. Ako
želite da uništite državu – dovoljno je da uništite njen pravni
sistem i njene institucije. I to se u stvari kod nas dešava.

-Pogledajte kakav je njihov odnos prema žrtvama zločina i
genocida. Dok se na međunarodnoj sceni navodno bore za
pravdu i za reviziju presude Međunarodnog suda pravde, kojom je
Srbija oslobođena odgovornosti za genocid u Srebrenici, oni su
odlukama domaćih sudova onemogućili te žrtve da dobiju
naknadu štete pred domaćim sudovima. I sada se ljudi koji
podnese zahtjeve za naknadu štete masovno odbijaju i još im se
određuje da plate 25 do 30 hiljada KM sudskih troškova.

-Naime, Ustavni sud BiH proglasio je zastarjelim zahtjeve za
naknadu štete koje podnose žrtve ratnih zločina i genocida, što
nije logično, jer gonjenje za ta krivična djela ne može nikada da
zastari. Oni znaju da bi mnogobrojne odštete opteretile budžet, pa
bi manje novca bilo za njih. Tu imamo na djelu udruženi poduhvat
nacionalističkih oligarhija koje se s jedne strane pokazuju kao
zaštitnici svog naroda, a s druge donose odluke kojima građanima
uskraćuju njihova prava.

-Sve to oni rade da bi što duže ostali na vlasti. Oni vole vlast ne
samo zato što je, kako se kaže u onoj pjesmi Zabranjenog pušenja
Vlasta je bogata i Vlasta te časti, nego prije svega zbog toga što
dobro znaju da – dok god budu na vlasti – neće biti u zatvoru. Zato
oni vode brutalnu borbu da što duže ostranu na vlasti.

Izetbegović i Dodik

-Omer Karabeg: Bosna i Hercegovina već godinama ide iz krize u
krizu. Ima mišljenja da se te krize namjerno izazivaju da bi se
pokrili kriminal i pljačka. Mislite li da u tome ima istine?

-Srđan Šušnica: Naravno da u tome itekako ima istine, međutim
teško je procijeniti šta je tu starije – nacionalistička retorika koja je
dovela do agresije i udara na državni poredak BiH, a zatim i do
etničkog čišćenja i genocida u kreaciji Republike Srpske ili –
potreba za pljačkom i bogaćenjem. Mislim da su ta dva motiva
isprepletena.

-Uzmimo, na primer, SDA. Ta stranka koja se predstavlja kao
probosanska – mada je ja uopšte ne smatram probosanskom već
vrlo štetnom, štetnijom po građane Bosne i Hercegovine čak i od
Dodikove stranke – preduzima samo neke performativne,
spektakularne, senzacionalističke poteze kada je u pitanju
Republika Srpska i kada je u pitanju borba protiv negiranja
genocida.

-Međutim, ona ne radi ništa konkretno da bi izgradila Bosnu i
Hercegovinu kao pravnu državu, kao uglednu i respektabilnu
članicu međunarodne zajednice. To govori i slučaj revizije
presude Međunarodnog suda pravde. Bakir Izetbegović i SDA su
svjesno i namjerno propustili da za deset godina prikupe dokaze i
– nakon presude Karadžiću (Radovan) – podnesu zahtjev za
reviziju. Umjesto toga oni su to uradili navrat-nanos i u posljednji
čas, pa je Bosna i Hercegovina zauvijek izgubila pravo na reviziju.
Za to bi Bakira Izetbegovića i njegovu kliku građani BiH trebalo da
kazne. Bakir Izetbegović je veoma dobro svjestan šta radi. On želi
da u Federaciji napravi sistem kakav je Dodik za ovih deset godina
napravio u Republici Srpskoj. Zbog toga njemu trebaju
nacionalističke i međuetničke tenzije i konflikti.

-S druge strane, Dodik ima interes, ne samo da zaštiti svoj
kriminal, već i da nastavi da vlada uz pomoć Rusa. Razlika između
njih dvojice je samo u tome što su jednom naklonjeniji Amerikanci,
a drugom Rusi. Druge razlike među njima nema.

-Najveća greška međunarodne zajednice je što je nakon završetka
rata ostavila političke i partijske strukture sa nacionalnim
predznakom. Korumpirani političari su to iskoristili da uz pomoć
nacionalističkih narativa od građana naprave pripadnike plemena,
stada, nacije. Kada se to dogodilo, oni više nisu mogli da
razmišljaju kao građani koji treba da se bore protiv korupcije i
kriminala i da obaraju koruptivne vlade. Oni su samo gledali u
pravcu u kome su njihovi lideri upirali prstom – u drugo pleme i u
drugu naciju, a za to vrijeme su lideri pravili pustoš od njihovih
resursa, njihove zemlje i njihovog društva.

Saglasni samo oko pljačke

-Omer Karabeg: Gospodine Begiću, vi ste nedavno izjavili da se
nacionalni lideri u Bosni i Hercegovini ne mogu ni oko čega
usaglasiti osim oko pljačke vlastitog naroda. Znači li to da među
njima postoji prećutni konsenzus kada je pljačka u pitanju?

-Zlatan Begić: Stojim iza toga što sam rekao. Dok mi sada
razgovaramo – na terenu se dešava pljačka javnih resursa i
radničke imovine. Ljudi u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH
opljačkani su do gole kože po potpuno istoj matrici. Tokom rata,
dok su radnici bili u rovovima, vlada Bosne i Hercegovine i njoj
suprostavljena vlada na Palama donosile su malte ne identične
odluke kojima su društvenu imovinu pretvarale u državnu. To je
značilo da tom imovinom više ne raspolaže društvo, odnosno
radnici koji su je stvorili, već vlade i ljudi koji su sjedili u njima.
Onda su ta javna dobra prodata u pola cijene, a da pri tome nije
provjeravana imovina kupaca koji su se nakon rata odjednom
pojavili sa desetinama miliona maraka.

-Nema jake ekonomije bez pravne države. Ima li igdje u svijetu
države sa jakom ekonomijom, a da se u toj državi ne zna porijeklo
imovine njezinih građana? Šta hoću da kažem? Uslov svih uslova
za bilo kakav ekonomski napredak Bosne i Hercegovine je
donošenje zakona o porijeklu imovine. Pri tome ne mislim na ono
što se sada predlaže – da se formiraju nekakve agencije, pa da se
godinama vode nekavi postupci kojim se navodno ispituje
porijeklo imovine.

-Ja mislim da jednostavno treba pozvati sve građane BiH da u
određenom roku prijave sve što imaju i da dokažu porijeklo te
imovine. Sve što ne mogu da dokažu treba da se po automatizmu
oduzme i vrati u budžet. Ako neko ne može da dokaže porijeklo
novca kojim je kupio vilu u Neumu, onda je on taj novac stekao ili
švercom oružja i droge ili pljačkom države i radnika. Valjda svi mi
možemo da dokažemo otkud nam stan u kome živimo, otkud nam
vikendica i vila, otkud nam automobil. Ali ako imamo prihode od 20
do 30 hiljada maraka godišnje, a vozimo auto od 150 hiljada, onda
je to problem.

-Omer Karabeg: Da li su političari najbogatiji ljudi u Bosni i
Hercegovini? Da li je to najunosnija profesija?

-Srđan Šušnica: Jedini koji mogu da budu bogatiji od političara –
to su tajkuni kojima oni namiještaju poslove i žmire na njihove
kriminalne radnje, a za uzvat dobijaju svoj dio. Politika je u Bosni i
Hercegovini zaista jedan od najunosnijih biznisa, jer ne moraš da
imaš ni početni kapital, pa čak ni neki posebni talenat za nelegalne
radnje. Treba samo da budeš beskrupulozan i da u svojim
nastupima što više koristiš govor mržnje.

-Zlatan Begić: Mi smo izašli iz faze kada je teško bilo pohvatati
konce političke korupcije, kada se sve to radilo krišom i zakulisno.
Sada se to radi otvoreno. Sada se donose zakoni koji
omogućavaju pljačku. Recimo, u Federaciji BiH donijet je zakon po
kome je zatezna kamata za sva potraživanja 12 posto, izuzev za
potraživanja iz radnog odnosa gdje je ona minimalna – svega 0,2
posto.

-Šta to praktično znači? Taj zakon stimuliše poslodavca da ne
isplaćuje platu radniku, već da taj novac stavi na banku, gdje će
dobiti kamatu između 2,8 i 3 posto. Kada radnik tuži poslodavca,
pa ga ovaj isplati sve sa zateznim kamatama, poslodovac će još i
zaraditi na razlici u kamatama. Zakoni se, dakle, ne donose u
interesu građana, već u interesu pojedinaca koji uz pomoć tih
zakona treba da ostvare finansijsku dobit. To vam je odlika
banana država.

Buđavi hljeb i nacionalističke igre

-Omer Karabeg: Ako se kriminal vezuje za političare, ako to ljudi
vide, zašto onda stalno glasaju za te ljude?

-Srđan Šušnica: U postdejtonskoj Bosni i Hercegovini
međunarodna zajednica je ostavila nacionalističke tvorevine rata i
zločina. Lideri su dali ljudima buđavi hljeb i nacionalističke igre da
bi oni mogli da kradu do mile volje. Pitali ste me zašto građani ne
reaguju na korupciju. U Bosni i Hercegovini nema građana. Ljudi
koji nastanjuju ovu zemlju postaće građani onda kad izađu na
ulice i otjeraju predstavnike kriminalnih političkih i partijskih
struktura.

-Stanovnici BiH su u ratu izgubili i ono malo građanskih osobina
koje su imali, a poslije rata nisu imali vremena da ih razviju, jer su
se revitalizovale nacionalističke ideologije. Nacionalističke klike su
svojim narativima, svojim programima i svojim ljudima zaposjele
sve institucije i prostore društvenog djelovanja. Sada smo došli u
terminalnu fazu – oni bi da isisaju još malo društvenog bogatstva,
ali njega više nema.

-Svaki dan čujemo da ljudi napuštaju ovu zemlju. Građani je ne bi
napuštali, oni bi izašli na ulice i borili se. Stanovnici Bosne i
Hercegovine, većina njih, pristali su na ovo što se radi i time
aminovali sav kriminal. Ne, u Bosni i Hercegovini nema građana i
zato se niko ne buni.

-Zlatan Begić: Ja ne mislim da većina ljudi glasa za njih. Ako
napravite analizu izlaznosti na izbore, vidjećete da su u posljednjih
nekoliko ciklusa vladajuće partije osvajale vlast sa svega deset do
petnaest posto podrške ukupnog biračkog tijela. S jedne stane
imamo veliku apstinenciju birača, a s druge izborne prevare i
krađe. Strašne se stvari dešavaju prilikom prebrojavanja glasova
u izbornoj noći.

-I još nešto. Danas Bosnu i Hercegovinu napušta najnapredniji dio
populacije. To su visokoobrazovani ljudi, vrhunski inženjeri i
liječnici. Vrlo brzo neće imati ko da nas liječi, a zapamtite dobro,
vrlo brzo neće imati ko ni da nas obrazuje, jer slijedeći koji će
krenuti za liječnicima biće profesori i nastavnici.

-Kolega Šušnica kaže da mi nemamo građane. Jedini period kada
su stanovnici Bosne i Hercegovine pokazali da mogu biti građani
bilo je vrijeme socijalnih protesta februara 2014. godine. Sve
ostalo u posljednjih četvrt vijeka bilo je samo privid demokratije i
zloupotreba demokratskih institucija.


Izvor:tip.ba/ RSE/Autor: Omer Karabeg