ORKESTAR ZA SAHRANE,POKOPE I DŽENAZE "PROČITAJTE" - ZLATKO DIZDAREVIĆ - Lukavac INFO
 |
| Foto:frontslobode.ba |
U ime uzajamnih optužbi, tone se sve dublje i dublje. Razjašnjavanje gubi smisao jer nisu "nesporazumi" u pitanju. Riječ je o banalnom, a funkcionira: Kako da "raja" ne vidi da je u pitanju sporazum "lidera" o sahrani/pokopu/dženazi pri čemu oni misle da će im na čelu "njihovih" u zasebnim dvorištima, ili pridodatim velikom bratu u susjedstvu biti još bolje. To što je "Bošnjacima-muslimanima" taj brat fizički hiljadama kilometara daleko, nema veze. Duhovna veza je čudo.
-Bio je zamišljen kao orkestar uglavnom za lijepe i samo ponekad tužne povode. Ne baš isto, ali nekako pomalo slično onom Bregovićevom, »za svadbe i sahrane«. Ovaj je u mnogo zvaničnijoj, uniformiranoj formi umjesto šarenoj, narodnjačkoj. Riječ je Vojnom orkestru Oružanih snaga BiH, kako se zvao od početka. Danas ga se »preciznije« pominje uz dodatak, kao Orkestar Trećeg pješadijskog – Republika Srpska – puka Oružanih snaga BiH. Nije greška, tako se zove. Duga je to priča o tri pješadijska puka Oružanih snaga i »nacionalnim« bataljonima u njima. Kao i mnogo šta drugo. Malo po malo pa se priča o jedinstvenim oružanim snagama svela na nešto drugo kobajagi zakukuljeno. U BiH o svemu postoje 3+1 objašnjenje, kako odgovara »konstitucionalnim« i malom broju »ostalih«. Pri tome, svako se trudi da svoje strasti nametne drugome. Svako eventualno usaglašavanje je postalo opasno pa nema čak više ni slaganja da se ne slažemo.
-Ovaj politički kurvaluk koji krije kako nije »sadržaj« problem, već namjera da se ne smije postići suglasnost ni oko čega – izbacio je na površinu i ovu priču o vojnom orkestru pomenutog »Republika Srpska« pješadijskog Puka iz sastava OS BiH. Druga dva pješadijska puka, kako se kaže, nasljednici su »tradicija« Armije BiH i HVO. Stara i već groteskna priča o podmetanjima, neslaganjima, dijametralno suprotnim tumačenjima iste zbilje i proizvedenim animozitetima tim povodom, prelila se po prvi put i na do sada barem ustavno zajedničku instituciju u BiH – Oružane snage!
-Povod za prelijevanje svekolike destrukcije Bosne i Hercegovine i na teren Oružanih snaga sasvim je konkretan. Fakti kažu: U naredni ponedjeljak, 9. januara, u Banjaluci se na spektakularan način, nizom manifestacija, proslavlja Dan Republike Srpske. Akademije, koncerti, vijenci, mimohodi, svečane sjednice, nagrade, visoki gosti iz inostranstva, vatrometi i počasni plotuni...I još svašta drugo, svečano. Tim povodom pozvan je i pomenuti vojni orkestar Oružanih snaga BiH sa onom oznakom – Republika Srpska. Milorad Dodik kazao je uz ovaj poziv: »Ako se ovaj poziv ne odobri, smatrat ćemo da su Oružane snage BiH neprijateljski nastrojene prema Republici Srpskoj...« Pametnom dosta.
-Usput, načelnik Združenog štaba Oružanih snaga BiH general pukovnik Ante Jeleč kazao je da se ne slaže da armijski orkestar učestvuje na toj proslavi ali da o tome ne odlučuje on, već Ministarstvo odbrane. Odmah je to kazao i Izetbegovićev SDA. Iz Sarajeva, iz Ministarstva, stigla je međutim odluka ministrice Marine Pendeš (HDZ) da se odobrava učešće pomenutog orkestra, uz neke restrikcije u sastavu orkestra i u odnosu na program. Odobreno je učešće samo 8. januara, uglavnom na mjestima polaganja vijenaca »palim borcima Vojske Republike Srpske, NOB-a i civilnim žrtvama rata«. Milorad Dodik munjevito je reagirao izjavom agenciji Srna: »Republika Srpska odbacuje djelomično odobravanje učešća, ne treba nam njihov vojni orkestar... Ministarstvo odbrane nedvosmisleno krši dogovor o formiranju Oružanih snaga BiH onemogućavajući da pripadnici Trećeg pješadijskog Republika Srpska puka učestvuju na proslavi Dana RS-a i iskažu osnovnu ulogu i namjenu postojanja, a to je njegovanje tradicije RS-a i vojske RS-a«. Dodao je da očekuje da »svi iz RS-a odgovorni za formiranje vojske i upravljanje vojskom jasno iskažu stav ovim povodom, a od Mladena Ivanića, člana Predsjedništva BiH da izda nedvosmislen nalog za učešće Trećeg pješadijskog puka u obilježavanju Dana Republike Srpske«. Pri tome je lično pozvao pripadnike Trećeg puka da učestvuju u obilježavanju Dana RS-a.
-Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, poručio je energično da je 9. januar kao Dan RS-a (izglasan na poznatom referendumu u RS-u septembra 2016. a potom osporen odlukom Ustavnog suda BiH) protivustavan i antidejtonski pa pripadnici OS BiH ne mogu učestvovati u bilo kakvim aktivnostima tim povodom. U protivnom, rekao je, oni se izlažu odgovornosti zbog nepoštivanja odluka Ustavnog suda. Inače, pomenuti 9.januar 1992. godine je dan kada je Karadžićeva Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini proglasila »Republiku srpskog naroda u BiH – federalnu jedinicu Jugoslavije«. Referendum o samostalnosti BiH nije priznat. Današnja, Daytonom stvorena Republika Srpska, jedan je od dva entiteta međunarodno priznate, cjelovite i suverene države BiH.
-Temeljem ovoga, SDA smatra 9. januar diskriminirajući za sve »nesrbe« u tom entitetu, pozivajući se i na Venecijansku komisija koja je to utvrdila, a svojom odlukom potvrdio Ustavni sud BiH.
-Mladen Ivanić nije izdao onako nedvosmisleni nalog kako je zahtijevao predsjednik RS-a Dodik, ali je zato dovoljno nedvosmisleno poručio: »Narodna skupština RS-a je usvojila novi Zakon o proslavi 9. januara kao Dana RS-a i zato je pozivanje na prethodnu odluku Ustavnog suda BiH zbog zabrane – nezakonito. Ovo će biti uvod u veoma ozbiljno zaoštravanje političkih prilika u BiH... Ko vjeruje da će na silu biti u stanju da srpskom narodu određuje datume koje će slaviti a koje ne – strašno griješi!«
-Priča sa bendom dobila je, pored srpske i bošnjačke i treću političku dimenziju. Naime, odluka čak i o djelomičnom učešću orkestra Oružanih snaga BiH na proslavi plod je, tvrde zagovornici »odbijanja«, aktuelnog šurovanja i koalicije Dodika i Čovića jer je »jasno kao dan« da minsitrica iz HDZ-a ne može da kaže ni dobar dan nikome bez dozvole i naloga lidera HDZBiH. O karakteru te koalicije govori i Dodikov i Čovićev aktuelni zahtjev za promjenom zakona o Ustavnom sudu BiH i eliminiranju iz njega trojice stranaca koji »dokidaju jednakopravnost« svih konstitutivnih naroda BiH u formiranju i odlučivanju Suda. Prijetnja je glasna – ako se ne ukinu stranci, Sud neće više biti priznat...Iz SDA poručuju, nema šansi! U ovoj priči o državi, spušetnoj na nivo vojne muzike, dobija se orkestar za sahrane, pokope i dženaze – BiH!
-Velike predstave ove vrste nikad nemaju samo jedan čin. Nastavak je u priči o gostima na feštama u RS, u ponedeljak. Dodik je pozvao lidere Srbije sa kojom imaju specijalne odnose. Na papiru i u srcu. Tomislav Nikolić je odmah kazao da će doći. Vucic je pet dana pred feštu objavio da neće doći u Banjaluku.. Pozvanim ministrima u Srbiji poručio je da sami odluče hoće li ići ili ne. Nikolić od ranije ima poziv i da dođe u Sarajevo u zvaničnu posjetu, što je prihvatio. Nakon vijesti da će biti u Banjaluci devetog, Izetbegović poručuje prvo generalno kako je »dolazak zvaničnika iz susjednih država na obilježavanje neustavnog 9. januara čin nepoštivanja institucija BiH, pa tako i suvereniteta države Bosne i Hercegovine«. A potom direktno javlja Nikoliću da »razmisli o dolasku u Banjaluku jer bi trebao doći u februaru u Sarajevo. Ja bih ga zamolio da razmisli o toj stvari. Dobrodošao je uvijek, ali zarad boljih odnosa na koje se zaklinjemo svi, neka razmisli o činjenicama...« Nije bilo teško prepoznati da se sluti i otkazivanjem zakazane posjete Nikolića Sarajevu. Prvi put se isto desilo u ljeto 2015. nakon hapšenja Nasera Orića, ratnog komandanta iz Srebrenice. Optuženog pa oslobođenog u Hagu.
-Tomislav Nikolić hitro je odgovorio, u skladu sa snažno etabliranim odnosima: »Idem u Banjaluku, Srbija ima specijalne veze sa Republikom Srpskom i ne priznajem nikakve ucjene«. Skaska je začinjena – pozivom Izetbegoviću da dođe na proslavu u Banjaluku. Kažu, bio bi to džentlmenski potez da dođe!
-Analize sada pljušte na sve strane. I dok se valja afera orkestar, pa dilema kako će se sve završiti sa Nikolićem, iz mraka eto nove podrške zaoštravanju. U Beogradu su uhapšena dvojica pripadnika MUP-a Srbije nakon izjava kako su lani bili poslati »tajno, usmenim nalogom da snimaju zbivanja« u Srebrenici na komemoraciji na kojoj je, odjednom, fizički napadnut premijer Vučić... Bezmalo sutradan kao amortizer ovom prijetećem skandalu predsjednik Narodne skupštine RS-a je u Banjaluci izvukao nekakav »tajni dokumenat« kojim se dokazuje da su obavještajne službe BiH prisluškivale rukovodioce Srbije! Ona dvojica iz Srebrenice padoše u zaborav za 24 sata.
-O raznim operacijama komponiranja muzike pripremane za sahranu/pokop/dženazu Bosne i Hercegovine moglo bi se još. I sve bi vodilo poznatom zaključku: Disproporcija između napora da se pogrebna muzika odsvira i želje da se prestane svirati ili bar utišati – fascinantna je. Ali, nisu u pitanju nesporazumi, već orkestrirana suglasnost da muzika svira koliko je god moguće glasnije kako se prekrili sve dramatičniji zvuci jada i bijede što se poput zaraze šire među stanovnicima države, u ovom času »druge najjadnije« na svijetu. Kažu objavljena istraživanja. Fakti tu uostalom nisu ni bitni. Zemljom vlada logika profiterstva destrukcije. Neslaganje je interes, a proizvodnja nemogućeg kao uspjeha je čudesna filozofija. Prof.dr. Esad Bajtal iz Sarajeva kaže kako je u BiH već etabliran fenomen prema kojem je politika zasnovana na netrpeljivosti uvijek na dobitku. To je već postala dijalektika nemogućeg i politika tu postaje nemoćna, jer je ona umijeće mogućeg.
-Kad se sve sabere i oduzme ovim povodom – lažemo se, »džentlmenski«. U ime uzajamnih optužbi, tone se sve dublje i dublje. Razjašnjavanje gubi smisao jer nisu »nesporazumi« u pitanju. Riječ je o banalnom, a funkcionira: Kako da »raja« ne vidi da je u pitanju sporazum »lidera« o sahrani/pokopu/dženazi pri čemu oni misle da će im na čelu »njihovih« u zasebnim dvorištima, ili pridodatim velikom bratu u susjedstvu biti još bolje. To što je »Bošnjacima-muslimanima« taj brat fizički hiljadama kilometara daleko, nema veze. Duhovna veza je čudo.
-Teško je, uz najbolju volju, naći drugačije objašnjenje za ovoliku količinu negativnih strasti i sado-mazohističke »državotvornosti«. Koliko treba biti samodestruktivan pa to ne vidjeti. Te realnosti obično se postaje svjestan tek kada je kasno. Onda je svejedno koji ti orkestar svira na oproštaju. I na koji »praznik«.
Izvor:frontslobode.ba
